image

  • Cannot get Split location id in module mod_sp_weather. Please also make sure that you have inserted city name.

V

r

i

j

e

m

e

  • slide 9
  • stout
  • zmajevi 1
  • slide 7
  • slide 8
  • slide 2
  • slide 6
  • slide 1
  • slide 3
  • americana
  • slide 1
  • americana-1
  • pivo-1
IMAGE
Naša piva

U kuhanju piva, kao i u svakodnevnom životu, vodi nas načelo da je najbolje to što je prirodno. Zato naša piva kuhamo isključivo od prirodnih... Čitaj više...
IMAGE
Nova lokacija

Nakon vrlo napornog rada zadnjih sest mjeseci drago nam je dati na znanje da od 26.05.2018. naći ćete nas na novoj lokaciji, Petrićevo setaliste... Čitaj više...
IMAGE
Volim pivo

Dobra recenzija Aljaškog mrguda na blogu Volim pivo... Čitaj više...
IMAGE
Maraton Otillo

Ove godine Hvar je ponovno domaćin svjetski poznatom maratonu Swimrun. Fantastične emocije, odlični ljudi i atmosfera. A i vrijeme je ove godine... Čitaj više...
IMAGE
Pečene masline

Puno toga nisam voljela jesti kad sam došla na Hvar još prije 15-tak godina. Pršut mi je bio preslan a mladi sir premalo slan, za gregadu ili... Čitaj više...
IMAGE
Zovem se... Farabut

Ne tako davno Domagoj Ribafish je u emisiji Hedonist na Radio 101 govorio puno toga zanimljivog o pivu. Među ostalom spomenuo je i Vunetovo Craft... Čitaj više...

Zovem se... Farabut

farabut blogNe tako davno Domagoj Ribafish je u emisiji Hedonist na Radio 101 govorio puno toga zanimljivog o pivu. Među ostalom spomenuo je i Vunetovo Craft Beer istaknuvši podatak da u svoja piva stavljam se što nađem. Na to sam se, naravno, nasmijala ali već tren kasnije nad tom činjenicom i zamislila. Jer - izgleda da smo po tome postali poznati iako nije to bio namjerni promidžbeni pothvat, vjerovali ili ne. Sve što dođe spontano i što je rezultat sati provedenih na razmišljanju o voljenom piću, deset je puta bolje od najboljeg promotivnog slogana. Tako su došle na red korice gorkih naranči, med, oskoruša, dunja, ljekovito bilje, suhe smokve... a sve je bilo nekako prirodno odabrano s obzirom na mjesto u kojem živim. Pa onda staneš razmišljati što s čim, kada, u okviru kojeg stila, s kojim hmeljem itd. A kad ti je pivo stalno u glavi i cijeli se dan uvijek nešto vrti u mozgu vezano za tu temu - moraš koji put i nešto dobro izmisliti. Čista statistika. I slušam ja tako radio onog dana, zapisujući zadnje bilješke i promijene u recept stouta čijeg je kuhanje bilo namjenjeno za sutradan pa shvatim da u stout ne stavljam ništa posebno. I što sad?! Eto odmah brze odluke da se primijeni ideja koja mi se već duže vrijeme vrtila po glavi. A da mi taj naš stout malo zapaprimo... A čime drugim nego paprom iz vrta :-) I to ne bilo kojim nego paprom sa stabla koje je prije jedno sto godina donio iz Južne Amerike i zasadio u vrtu moje Svekrve jedan strastveni šumar, a koje je ujedno bilo prvo stablo te vrste papra na istočnoj strani Jadrana (dosad već rašireno). Radi se o tako zvanom "lažnom papru" lat. Schinus molle koji potjeće iz Perua, poznatom također kao American pepper pa nije bilo druge nego dodati malo Chinooka za gorčinu osim čiste, engleske hmeljne klasike jer imala sam osjećaj da će se sve to jako lijepo uklopiti. Kuhanje nije prošlo bez problema, to pivo kao da je od začeća počelo živjeti vlastitim životom - rodio se Farabut. Farabut dakle "nestaško" ovdje na Hvaru. Misao je bila sljedeća - dobiješ na izgled fini, kremasti stout koji te ne bi smio s ničim iznenaditi dok te pri aftertastu ne ugrize na nepce malo papra :-) Nove sarže Farabuta očekujte za dan svetog Patrika!

 

Nakon dvadeset godina

bloghvarHvar je najljepše mjesto na Zemlji. Bar za mene. Stoga ne čudi činjenica da prilikom mog prvog boravka na Otoku (a bilo je to prije točno dvadeset godina), nakon tjedan dana rekla sam da se ovdje više ne vraćam. Nema ništa bolje nego doživljeti šok odmah na početku velike ljubavi. Hvar živi. Ima svoju osobnost, svoj karakter, ponekad je nepovjerljiv, često iznimno ponosan ali i srdačan i prijateljski raspoložen ako procijeni da su tvoje namjere iskrene i da ga poštuješ. Hvar je pun bogactava i samo o tebi ovisi da li ćeš ih otkriti. Jer je to na prvi, drugi i treći pogled samo otok :-)

Govorim ti sada, nakon tolikih  godina, bijedan i jadan, mrtva skitnica, ti si mi progutao svu čast, sav novac, zbog tebe sam izgubio nevinost i ljubav (...). Izgledalo je da sam još uvijek silan i moćan, da mogu upravljati svime i svemu, kad moj ljubljeni pastuh otrgnu uzde, pa mi se glava rasu po mesenskom kamenu. Znaš, kažu da se tek u smrti vidi istina, a zamisli, ja sam vidio samo tebe, otok u zviježđu, more i Pharos, dok nije pao smorac s pučine i zavladala potpuna tišina. Sjeti se, kako sam dobro grčki govorio i ilirski i latinski, znao nešto feničkog, učio od Platona i Ksenofona, i nitko ne bi posumnjao da nisam rođen u Heladi. No ni tvoj obraz nije više tako čist u mojim očima. Zbog toga, vjeruj mi, nisam sretan, ti dobro znaš kakav sam vojnik bio, sve moje pobjede za i protiv Rima, Teute, Filipa, Hanibala i Ilira. I makar je tada sve izgledalo dostižno, to nikad nije bila ona stvarnost, sanjana u velikom, zajedničkom snu, u trajnom i svetom ratu za otok i grad Pharos. Znaš isto tako, da sam bio bludnik i loš državnik, koji je u svom životu, nedovršenu slučaju, sve tajne jazbine razvrata posjetio, varao žene, prijatelje i saveznike, do te mjere, vjeruj mi, dok nisam na koncu, izdao sebe. Pa ipak, ništa do tvoje slobode nisam želio, učinio ponešto zbog vlastita probitka, ali ponajviše, budi uvjeren, zbog tebe. Poslušaj me, probajmo onda, natrag, među zvijezde, Ti znaš kakav sam astrolog i pjesnik bio, već će se naći neko zviježđe, burno i plameno, silno i strastveno. Ali ti već ploviš, a ja ne opažam razliku, dok ponavljajući razmišljam: Najprije ću pitati Teutu za pomoć, pa kad me odbaci, poći Rimu, kad ga izdam, Filipu i Hanibalu. Svima ću kazati da se želim vratiti na Pharos, tamo opet vladati, bez ambicija, u miru. Kakav glup i nemoguć zahtjev! Otjerat će me kao psa koji je ugrizao sam sebe bijesan, krepanog orla, lave bez zuba, nekog sasvim nepotrebnog, odbačenu skitnicu, što i jesam. Koja se eto nakon tisućljeća drznula opet tražiti najviše za sebe, tvrdeći pri tom, kako je njezina strategija besprijekorna, saveznici vjerni, vojska nepobjediva, plaćenici prijatelji, uvjerena štoviše u svoje poslanje, kao da nikada nije posrnula. Iskazujući oholo urođeni prezir, neki kažu i kraljevski nemar, kao da nije izgnanik i lupež vjekova, kao da je samo on posjedovao, zvjezdani otok, svoj rodni Hvar. (Demetrije Farski Hvaru jedne pokajničke noći izgubljen u nebu nad otokom. Odlomak iz knjige autora Veljka Barbieri "Hvar - kantilene i kartoline", Zagreb 2000.)

Demetrije rodio se na Hvaru oko 260. godine prije Krista. U to vrijeme ovdje susretale su se mnoge kulture: grčka, ilirijska, makedonska, rimska i kartaginska. Demetrije je pravi primjer vojskovođe antičkog doba. Vodio je ratove, osvajao gradove, sklapao saveze da bi ih poslje raskidao. Za jedne je bio spasitelj, za druge tiran. Kao mnogi u ono vrijeme imao je neograničene ambicije. No, najvažniji je za njega uvijek bio njegov rodni Hvar. Vladao je ovdje no raskinuo savez s Rimom. Nije bio spreman na kaznu koja je sljedila. Rim, ta rađajuća se velesila, poslao je na Hvar flotu i naredio potpuno uništenje Demetrijine vojske. Sam Demetrije morao bježati. Utočište je našao kod makedonskog kralja Filipa V. Neko vrijeme nastojao je stvoriti sazvez protiv Rima, no 217. g. prije Krista tjekom bitke o grad Messene njegov konj prevrće se a Demetrije umire, zajedno s njim njegova žarka želja za oslobođenjem Hvara iz rimskih ruku.

Razmišljam o tome kakav je bio Hvar u trećem stoljeću prije Krista. Što je bilo tako neodoljivo u tom mjestu da ga je Demetrije toliko zavolio? Možeš li to zamisliti? Nije bilo ugodnih, malih restorana, lijepo uređenih konoba, kafića ni pubova na Pjaci i u kamenim uličicama oko nje. O čemu ja govorim! Pa i same Pjace nije bilo! Nije bilo katedrale, arsenala, hvarskog kazališta, tvrđave, nije bilo hvarske rive, zvonika svetog Marka, franjevačkog samostana, Venerande, kneževa dvora... Nije bilo ničega što je danas nerazdvojivo spojeno sa slikom Hvara, ničega što danas biva njegovim simbolom. O turizmu u kontekstu antičkog Hvara da i ne govorim. Preci Hrvata mirno su sjedili negdje u..., pa,  još nije sa stopostotnom sigurnošću utvrđeno gdje, i nije im još bilo na kraj pameti krenuti na jug. Sjetit će se toga za nekih 700 godina :-) Ipak, moralo je biti nešto magično i čarobno u tom mjestu. A to je, sigurna sam, ta ista stvar koja na mnoge djeluje i danas. Mislim da nitko tko je zavolio Hvar ne zna točno objasniti što ga je toliko privuklo. Neki moji znanci dolaze na Otok već četrdeset godina i još uvijek čak i ne probaju objasniti zašto im je Hvar od prve postao kao dom. Čak se malo srame govoriti o tome kao što često bude slučaj kad su u pitanju osjećaju. A tu se o osjećajima i radi. Ono nešto prema Hvaru se naprosto osjeti. Otok Hvar zvan je često kraljem Jadranskog mora iako ne razlikuje se mnogo od susjednih otoka poput Brača, Visa ili Korčule. Ista mediteranska klima, isto raslinje, sličan krajolik, vrste riba, čistoća mora, zajednička povjest. Navedeni otoci nalaze se tako blizu jedan drugoga da je teško naći neke razlike. Što je razlog tome da je Hvar kralj, dok drugi otoci nemaju sličan pridjevak? Teško je priznati ali ne znam odgovor na to pitanje. Osim toga nije mi namjera nikoga uvjeravati, objašnjavati svtari koje su za mene očite. Pronađeni tragovi na otoku svjedoču o prisutnosti čovjeka od prije šest tisuća godina. Puno. No, prije toga Otok se dobro snalazio bez nas, ljudi, neka dva milijona godina. Mislim da će se i ovaj put snaći sam, uvjerit će te sam. Imaš dvije mogućnosti: ili dobro se provesti, kupati se i sunčati na hvarskim plažama, uživati u ukusnim jelima, finim vinima, bez puno razmišljanja ili napraviti nešto više od toga - možda pokušaš upoznati to mjesto, taj otok i možda i za tebe Hvar postane nešto važno i posebno. Jer Hvar nije samo more i sunce, bilo bi glupo stati na tome. Hvar živi. Budi dobar prema njemu.

Ovaj tekst je trebao izgledati potpuno drugačije. Trebao je biti duhovit, lagan. Trebao je predstaviti zanimljivosti Hvara, šapnuti koji kafić poslužuje najbolju kavu, u kojoj ćete se konobi osjećati najbolje, koja su hvarska vina najbolja i slično. Mogla sam upoznati vas s nekim anegdotama kojih se skupilo na desetke kroz tih dvadeset godina. Sve je trebalo biti tu. No, možda još nije kasno jer kad ti dođeš na Hvar, ja ću biti već ovdje:-)

 

Zovem se...

DSC03220U svijetu "craft" piva karakteristično je to što autori koji potpisuju određeno pivo veliku pažnju posvećuju i izgledu svojih proizvoda. Trude se predstaviti što originalnije etikete, logoa i nazive. Nema ništa loše u tome, dapače! Zahvaljujući tome svijet "craftova" je tako šaren i raznolik. Davno već nisu dovoljni nazivi poput "svijetlog" ili "tamnog" piva. Craft pivari imaju puno prisniji odnos sa svojim djelom - etiketa i naziv najčešće priča i neku priču. Konačno je došlo vrijeme da i ja o svojim pivama kažem par riječi. Danas Hvarska medicina - "medicina" jer je s ljekovitim biljem, "hvarska" obzirom na porijeklo. Time bi uglavnom bilo sve rečeno ali niti jedan bloger koji bar malo drži do sebe ne piše tako kratke postove ;-) Ne sijećam se već odakle mi ideja da skuham začinsko pivo ali se dobro sijećam da je prošlo dosta vremena dok se ta misao i realizirala. Sve je krenulo u smjeru neutralnog stila, malo niže temperature fermentacije za ale pivo, suhog finisha i izrazitih ali ne napornih aroma i okusa mediteranskih, ljekovitih trava. Najčešći komentar koji dobivam jest da su ljudi iznenađeni koliko je to pivo zapravo pitko. Koje točno biljke stavljam na sam kraj kuhanja neću otkriti. No, budimo realni - nema lavande ni ružmarina u tom pivu bez obzira što baš te dvije biljke beer geek'ovi uporno traže (na nesreću često i nalaze!). Iskustvo me je naučilo da poslušam koji put starije i mudrije od sebe. A lavanda i ružmarin, pogotovo lavanda, su biljke koje će baciti u sjenu sve drugo (znam jer je prva sarža bila s lavandom). Kladim se često s gostima koji nam dođu u posjet ljeti da ako pronađu tri od sedam biljaka koje stavljam u Hvarsku medicinu - sljedeće pivo je na račun kuće. E, još se nije dogodilo... ;-)

Craft revolucija

craftU ožujku Zmajska Pivovara slaviti će dvije godine od otvorenja. Radi se o prvoj craft pivovari u Hrvatskoj koju je osnovao i vodi dugogodišnji homebrewer Andrej Capka koji je ujedno i osnivač prvog i još uvijek najvažnijeg foruma homebrewera u Hrvatskoj www.pivarstvo.info. Uspjeh "Zmajeva" je zapanjujući. Oba njihova piva: Pale Ale i Porter kupe vrlo visoke ocjene na poznatim pivarskim internetskim portalima. Osim toga Zmajska Pivovara plasirala se u prvoj desetki novootvorenih craft pivovara diljem svijeta u 2014 godini, a njihov Porter u prvoj petnaestici predstavnika tog stila općenito na svijetu! Istovremeno krenuo je drugi projekt - Nova Runda sa svojim fantastičnim American Pale Ale. Jedva smo uspjeli obrisati znoj iz čela nakon vrućeg ljeta evo novog iznenađenja - pivovara Hold'em Brewery i njihov All In. 6 veljaće slavili smo otvaranje još jedne nove craft pivovare Varionica koja je predstavila svoju verziju Pale Ale. Valja također spomenuti Mario Bošnjaka koji je jedan od pionira kućnog pivarstva u Hrvata i koji je na svom domaćinstvu kuha pivo već dvadeset godina. Jedini je zasad koji se odlučio kuhati lagere. Svi spomenuti osnivači craft pivovara su dugogodišnji homebreweri koji su svoju strast pretvorili u posao. 2015 godina donijela je nove pivovare - Air Craft Brewery i njihov Red Baron, Slawoner, LAB iz Splita, Black Hat iz Osijeka...

Ali najvažnije u svemu tome je to da sve više ljudi kuha pivo doma, sve je više specijaliziranih trgovina sa sirovinama za kuhanje piva, sve više oduševljenih lica ljudi nakon što kušaju svoje prvo pivo. Nadam se da će "pivsko ludilo" koje je pokrenuto prije 30-tak godina u Americi polako ali sigurno obuhvatiti cijelu Hrvatsku jer drugog puta nema!